Zašto vlast može da trpi kritiku, ali ne i ljude koji se organizuju?
Vlast ponekad može da trpi pojedinačnu kritiku zato što ona otkriva lokalni problem, oslobađa deo nezadovoljstva i ne mora sama po sebi da proizvede zajedničku akciju. Mnogo je opasniji trenutak kada se ljudi povezuju, dele zadatke, prikupljaju novac, čuvaju dokaze i dogovaraju šta će uraditi zajedno.
Organizacija pretvara nezadovoljstvo iz mišljenja u sposobnost da se zaustavi odluka, odbrani otpušteni čovek, nadzire izbor ili izvede veliki protest. Zato vlast može dopuštati žalbe na pojedine službenike, a istovremeno gušiti grupe koje povezuju iste žalbe sa odgovornošću vrha. Praktično merilo nije samo koliko je oštra dozvoljena reč, već šta se događa kada kritičari pokušaju da stvore trajnu mrežu, zajednički zahtev i nezavisan izvor novca.
Vlast može tolerisati pojedinačan kritički tekst ili ljut komentar jer oni sami ne menjaju odnos snaga. Veći problem nastaje kada se novinari, studenti, advokati, lokalne grupe ili građani povežu, podele zadatke i naprave mrežu koja može da prikuplja dokaze, organizuje protest ili nadzire izbore. U Srbiji su 2024. i 2025. pritisci bili naročito usmereni na organizatore, fakultete, udruženja i medije koji su mogli da pretvore nezadovoljstvo u trajnu koordinaciju.
Kako je nalaz razložen u matrici
Građanske inicijative, BCHR, BCBP i NUNS beleže inspekcije, kampanje blaćenja, digitalni nadzor, napade i postupke prema organizatorima i posredničkim institucijama.
Autoritarnu vlast manje ugrožava tuđe mišljenje nego sposobnost ljudi da se pronađu, veruju jedni drugima, podele trošak i zajednički deluju.
Da — izvori pokazuju da se pritisak često usmerava na organizacione čvorove, ne samo na sadržaj kritike.
Država sme da kontroliše zakonitost rada organizacija i protesta. Autoritarni znak su selektivnost, nesrazmera, javno targetiranje i ponavljanje prema kritičkim akterima bez jednakog postupanja prema bliskim grupama.
Najpoznatiji dokazi dolaze iz Kine i ne mogu se automatski preslikati na svaku zemlju. Treba proveriti šta domaća vlast stvarno skriva, a šta dopušta.
Radovi koji potkrepljuju ovaj odgovor, sa vrstom dokaza i objašnjenjem njihove veze sa tvrdnjom.
velika količina podataka sa interneta
King, G., Pan, J. i Roberts, M. E. (2013), „How Censorship in China Allows Government Criticism but Silences Collective Expression“, American Political Science Review 107(2): 326–343.
- Doprinos ovom odgovoru
- King, Pan i Roberts nalaze nešto veoma kontraintuitivno: kineska cenzura nije sistematski uklanjala čak ni vrlo oštru kritiku vlasti. Mnogo pouzdanije je uklanjala sadržaj koji bi mogao da pomogne ljudima da se okupe i zajednički deluju — čak i kada taj sadržaj sam po sebi nije bio protiv vlasti.
provera digitalnih tragova i sadržaja
King, G., Pan, J. i Roberts, M. E. (2017), „How the Chinese Government Fabricates Social Media Posts for Strategic Distraction“, American Political Science Review 111(3): 484–501.
- Doprinos ovom odgovoru
- Isti autori pokazuju da vlast ne mora ni da se raspravlja sa kritičarima: ogromna kineska operacija lažnih objava uglavnom nije branila vlast argumentima, već je menjala temu i zatrpavala prostor pozitivnim sadržajem, naročito oko trenutaka sa potencijalom za kolektivno delovanje.
detaljna analiza jednog ili nekoliko slučajeva
Lorentzen, P. (2014), „China’s Strategic Censorship“, American Journal of Political Science 58(2): 402–414.
- Doprinos ovom odgovoru
- Lorentzen objašnjava zašto određena količina kritike čak može biti korisna autoritarnoj vlasti: istraživačko novinarstvo otkriva probleme i loše lokalne zvaničnike o kojima vrh inače možda ne bi znao. Rizik nastaje kada ista sloboda omogući ljudima da shvate da njihovo nezadovoljstvo dele mnogi drugi i da se koordiniraju.
analiza institucija u Kini
Truex, R. (2016), Making Autocracy Work: Representation and Responsiveness in Modern China, Cambridge University Press.
- Doprinos ovom odgovoru
- Truex pokazuje sličnu logiku izvan medija: kineski sistem dopušta „predstavljanje unutar granica“ — institucije mogu da prenose određene potrebe građana i popravljaju neosetljive probleme, ali bez otvaranja prostora za političku konkurenciju koja bi mogla da ugrozi režim.
pregled više istraživanja
Toepler, S., Zimmer, A., Fröhlich, C. i Obuch, K. (2020), „The Changing Space for NGOs: Civil Society in Authoritarian and Hybrid Regimes“, VOLUNTAS 31: 649–662.
- Doprinos ovom odgovoru
- Toepler i koautori pokazuju da isti princip važi i za organizacije: autoritarna vlast može neke organizacije gušiti, a druge finansirati ili uključivati u saradnju. Posebno je važna razlika između grupa koje pružaju usluge ili podržavaju režimski diskurs i onih koje postavljaju političke zahteve i organizuju ljude oko njih.
Izvori koji potkrepljuju primer iz Srbije, sa tvrdnjom koju podržavaju i svojim ograničenjem.
Domaći NVO — monitoring građanskog prostora - Provereno 21.08.2026
Građanske inicijative. 2025. Udruženja građana — sužavanje prostora za delovanje 2024. Beograd: Građanske inicijative.
- Šta izvor beleži
- Na osnovu standardizovane regionalne matrice i dvonedeljnih izveštaja registrovana su 234 slučaja kršenja osnovnih prava i sloboda, uz rast fizičkih i verbalnih napada i drugih pritisaka u odnosu na prethodnu godinu.
- Koju tvrdnju potkrepljuje
- Tvrdnju da je pritisak naročito usmeren na organizatore i ustanove koje mogu pretvoriti pojedinačnu kritiku u trajnu zajedničku akciju.
- Ograničenje izvora
- Evidencija obuhvata dokumentovane i prijavljene slučajeve, a ne reprezentativnu stopu svih incidenata u Srbiji, dok organizacija istovremeno ima jasnu ulogu zaštite građanskog prostora.
Domaće novinarsko udruženje — monitoring napada - Provereno 21.08.2026
Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS). 2026. NUNS retrospektiva 2025: godina u kojoj je pritisak postao sistem. Beograd: NUNS.
- Šta izvor beleži
- NUNS je evidentirao 371 slučaj, uključujući 113 fizičkih napada i 165 pretnji, uz pravne, ekonomske i digitalne oblike pritiska.
- Koju tvrdnju potkrepljuje
- Tvrdnju da je pritisak naročito usmeren na organizatore i ustanove koje mogu pretvoriti pojedinačnu kritiku u trajnu zajedničku akciju.
- Ograničenje izvora
- Registar zavisi od prijavljenih i dokumentovanih slučajeva, može se preklapati sa drugim bazama i ne meri iskustvo svakog novinara.
Domaći NVO — analiza političke krize - Provereno 21.08.2026
Belgrade Centre for Security Policy. 2025. Political and Institutional Crisis in Serbia: Possible Scenarios. Belgrade: BCSP.
- Šta izvor beleži
- Analiza opisuje masovnu mobilizaciju i rastuću represiju, ali zaključuje da veličina protesta sama ne rešava pitanje organizacije, izbora i podele unutar vlasti.
- Koju tvrdnju potkrepljuje
- Tvrdnju da je pritisak naročito usmeren na organizatore i ustanove koje mogu pretvoriti pojedinačnu kritiku u trajnu zajedničku akciju.
- Ograničenje izvora
- Scenario analiza je vremenski osetljiva i ne predviđa budućnost; zasniva se na informacijama dostupnim do novembra 2025.
Međunarodna organizacija za ljudska prava — forenzičko istraživanje - Provereno 21.08.2026
Amnesty International. 2024. A Digital Prison: Surveillance and the Suppression of Civil Society in Serbia. London: Amnesty International.
- Šta izvor beleži
- Izveštaj dokumentuje slučajeve otključavanja telefona i instaliranja špijunskog softvera tokom policijskih ili bezbednosnih razgovora, kao i posledice po rad civilnog društva.
- Koju tvrdnju potkrepljuje
- Tvrdnju da je pritisak naročito usmeren na organizatore i ustanove koje mogu pretvoriti pojedinačnu kritiku u trajnu zajedničku akciju.
- Ograničenje izvora
- Forenzički nalazi su snažni za analizirane uređaje, ali broj slučajeva nije mera rasprostranjenosti u celoj populaciji; vlasti su osporile navode o nezakonitom radu.
Nedostaje relevantan izvor? Pošaljite nam ga.
Predložite izvor ili prijavite grešku u ovom odgovoru →