Šta se događa kada ljudi više ne veruju da prijava, glas ili javno zalaganje mogu išta da promene?
Kada ljudi ne veruju da prijava, glas ili javno zalaganje mogu doneti rezultat, prestaju da troše vreme i da preuzimaju rizik. Problem se manje prijavljuje, na sastanke dolazi manje ljudi, izbori izgledaju unapred rešeni, a institucija dobija manje podataka i pritiska da nešto popravi.
Vlast zatim odsustvo reakcije predstavlja kao dokaz da problema nema ili da građani podržavaju postojeće stanje. Tako osećaj uzaludnosti sam sebe potvrđuje. To nije isto što i ravnodušnost: čovek može biti duboko nezadovoljan, ali razumno procenjivati da mu pojedinačni potez neće pomoći. Da bismo razlikovali nemoć od nezainteresovanosti, treba pitati ne samo da li neko učestvuje, već šta očekuje da bi se dogodilo kada bi pokušao i kakvu cenu očekuje za neuspeh.
Kada prijava napada ili korupcije godinama nema ishod, kada preporuka nadzornog tela ostane neizvršena i kada izbori ne menjaju neravnopravne uslove, ljudi prestaju da očekuju da njihov postupak ima posledicu. U Srbiji se to vidi u niskom poverenju u institucije i svedočenjima građana koji pritisak ne prijavljuju jer se boje posledice ili ne veruju da će biti zaštićeni. Ćutanje tada nije ravnodušnost, već naučena procena da je delovanje skupo i uzaludno.
Kako je nalaz razložen u matrici
Istraživanja javnog mnjenja, političkih pritisaka i pravne pomoći beleže nepoverenje, strah od odmazde i slabu očekivanu delotvornost institucija.
Sistem dobija poslušnost i bez stalne kazne kada ljudi unapred odustanu od prijave, glasanja ili udruživanja jer ne vide pouzdan put od glasa do promene.
Da — nalazi potvrđuju demobilizujući obrazac, ali razlozi apstinencije i ćutanja nisu kod svih ljudi isti.
Neučestvovanje može imati mnogo razloga, uključujući zadovoljstvo, nedostatak vremena ili političku ponudu. Ne sme se svako ćutanje tumačiti kao strah ili beznađe.
Neko može biti manje aktivan zbog nedostatka vremena, novca ili zato što je zadovoljan. Zato treba razlikovati osećaj uzaludnosti od obične nezainteresovanosti.
Radovi koji potkrepljuju ovaj odgovor, sa vrstom dokaza i objašnjenjem njihove veze sa tvrdnjom.
zajednička analiza rezultata mnogih studija
Oser, J., Grinson, A., Boulianne, S. i Halperin, E. (2022), „How Political Efficacy Relates to Online and Offline Political Participation: A Multilevel Meta-analysis“, Political Communication 39(5): 607–633.
- Doprinos ovom odgovoru
- Meta-analiza 48 studija, sa više od 51.000 ispitanika iz 28 zemalja, nalazi da je osećaj političke delotvornosti povezan i sa onlajn i sa oflajn političkim učešćem: ljudi koji više veruju da mogu da razumeju politiku i utiču na nju češće učestvuju. Rad pokazuje snažnu povezanost, ali ne dokazuje da samo podizanje tog osećaja automatski proizvodi akciju.
pregled više istraživanja
Miller, D. T. (2023), „A Century of Pluralistic Ignorance: What We Have Learned About Its Origins, Forms, and Consequences“, Frontiers in Social Psychology 1.
- Doprinos ovom odgovoru
- Miller pokazuje dodatni problem: čovek može pogrešno verovati da je njegov stav neobičan ili usamljen zato što drugi ljudi takođe ne pokazuju šta stvarno misle. Tada razlog za neaktivnost nije samo „ništa se ne može promeniti“, nego i pogrešan utisak da nema dovoljno drugih ljudi koji bi promenu podržali.
pregled više istraživanja
Kuran, T. (1995), Private Truths, Public Lies: The Social Consequences of Preference Falsification, Harvard University Press.
- Doprinos ovom odgovoru
- Kuran pokazuje kako očekivana cena javnog izjašnjavanja proizvodi začarani krug: ljudi kriju nezadovoljstvo, zbog toga drugi vide manje protivljenja nego što stvarno postoji, pa i sami imaju još manje razloga da rizikuju i javno se uključe.
pregled više istraživanja
Han, H., Baggetta, M. i Oser, J. (2024), „Organizing and Democracy: Understanding the Possibilities for Transformative Collective Action“, Annual Review of Political Science 27: 245–262.
- Doprinos ovom odgovoru
- Han, Baggetta i Oser pokazuju zašto sama želja da se nešto promeni nije dovoljna: trajna politička sposobnost nastaje kroz organizacije koje grade odnose, veštine, vođstvo i zajedničku sposobnost delovanja. Kada takva struktura ne postoji, pojedinačno nezadovoljstvo mnogo teže postaje kolektivna moć.
pregled više istraživanja
Gerschewski, J. (2023), The Two Logics of Autocratic Rule, Cambridge University Press.
- Doprinos ovom odgovoru
- Gerschewski pokazuje da neke autokratije opstaju upravo kroz depolitizaciju: umesto da građane stalno mobilišu, pokušavaju da ih drže zadovoljnim, pasivnim i van politike. Za ovo pitanje je koristan jer pokazuje da politička pasivnost može biti način na koji sistem funkcioniše, a ne samo lična nezainteresovanost građana.
Izvori koji potkrepljuju primer iz Srbije, sa tvrdnjom koju podržavaju i svojim ograničenjem.
Domaći NVO — reprezentativno javno mnjenje - Provereno 21.08.2026
CRTA i Democracy Action Lab. 2026. Veruju u demokratiju, ne veruju u vlast: istraživanje javnog mnjenja u Srbiji. Beograd: CRTA.
- Šta izvor beleži
- Šest od deset građana smatra demokratiju najboljim sistemom, ali isti udeo ocenjuje da demokratija u Srbiji ne funkcioniše; poverenje u glavne političke institucije je oko jedne trećine.
- Koju tvrdnju potkrepljuje
- Tvrdnju da nepoverenje, strah od odmazde i očekivanje da institucija neće reagovati mogu pretvoriti nezadovoljstvo u ćutanje i odustajanje.
- Ograničenje izvora
- Anketa meri stavove u trenutku velike političke mobilizacije i ne može sama objasniti zašto ljudi istovremeno podržavaju različite, ponekad protivrečne vrednosti.
Domaći NVO — kvalitativno terensko istraživanje - Provereno 21.08.2026
CRTA. 2023. Mreža političkih pritisaka u centrima za socijalni rad. Beograd: CRTA.
- Šta izvor beleži
- Svedočenja opisuju centre kao tačke u hijerarhijskoj mreži u kojoj se posao, ugovor i pomoć mogu povezivati sa političkom lojalnošću i izbornom mobilizacijom.
- Koju tvrdnju potkrepljuje
- Tvrdnju da nepoverenje, strah od odmazde i očekivanje da institucija neće reagovati mogu pretvoriti nezadovoljstvo u ćutanje i odustajanje.
- Ograničenje izvora
- Uzorak je kvalitativan i anonimizovan; nalazi otkrivaju mehanizme i obrasce, ali ne mere njihovu učestalost u svim centrima.
Domaći NVO — godišnji izveštaj pravne pomoći - Provereno 21.08.2026
Komitet pravnika za ljudska prava — YUCOM. 2024. YUCOM 2022–2024, godišnji izveštaj br. 11–12. Beograd: YUCOM.
- Šta izvor beleži
- Izveštaj dokumentuje jaz između pravosudnih reformi i iskustva građana, pritiske na nezavisnost i prepreke da ranjive grupe dobiju delotvornu pravnu zaštitu.
- Koju tvrdnju potkrepljuje
- Tvrdnju da nepoverenje, strah od odmazde i očekivanje da institucija neće reagovati mogu pretvoriti nezadovoljstvo u ćutanje i odustajanje.
- Ograničenje izvora
- To je izveštaj organizacije koja pruža pravnu pomoć i zagovara reforme; izbor slučajeva nije reprezentativan za sve sudove i sve sporove.
Domaći NVO — monitoring građanskog prostora - Provereno 21.08.2026
Građanske inicijative. 2025. Udruženja građana — sužavanje prostora za delovanje 2024. Beograd: Građanske inicijative.
- Šta izvor beleži
- Na osnovu standardizovane regionalne matrice i dvonedeljnih izveštaja registrovana su 234 slučaja kršenja osnovnih prava i sloboda, uz rast fizičkih i verbalnih napada i drugih pritisaka u odnosu na prethodnu godinu.
- Koju tvrdnju potkrepljuje
- Tvrdnju da nepoverenje, strah od odmazde i očekivanje da institucija neće reagovati mogu pretvoriti nezadovoljstvo u ćutanje i odustajanje.
- Ograničenje izvora
- Evidencija obuhvata dokumentovane i prijavljene slučajeve, a ne reprezentativnu stopu svih incidenata u Srbiji, dok organizacija istovremeno ima jasnu ulogu zaštite građanskog prostora.
Nedostaje relevantan izvor? Pošaljite nam ga.
Predložite izvor ili prijavite grešku u ovom odgovoru →