Zašto obećanje reda i stabilnosti može učiniti promenu strašnijom od loše sadašnjosti?
Ljudi ne porede lošu sadašnjost samo sa boljom budućnošću, već i sa mogućim ratom, haosom, gubitkom posla ili osvetom pobednika. Ako društvo pamti stvarnu krizu, takav strah može biti snažniji od nezadovoljstva svakodnevnim stanjem. Vlast zato sebe predstavlja kao jedinu branu od opasnosti, a svaku smenu kao skok u nepoznato.
Može dodatno oslabiti institucije koje bi garantovale miran prelaz, pa zatim upravo odsustvo tih garancija koristi kao argument protiv promene. Stabilnost jeste stvarno javno dobro i nije svako upozorenje manipulacija. Važno je pitati ko proizvodi pretnju, da li postoje proverljive zaštite za sve strane i da li „red“ znači predvidiva pravila ili samo odsustvo vidljivog sukoba zato što je protivljenje preskupo.
U javnom govoru Srbije vlast sebe predstavlja kao branu od haosa, rata, ekonomskog sloma i povratka neodgovorne opozicije. Građaninu koji zavisi od plate, penzije ili lokalne usluge i mala verovatnoća poremećaja može izgledati opasnije od poznatih mana sadašnje vlasti. Stabilnost tada nije samo obećanje reda, već upozorenje da bi smena mogla ugroziti svakodnevnu sigurnost.
Kako je nalaz razložen u matrici
Analize populističkog i medijskog govora beleže personalizovano pripisivanje stabilnosti vođi i predstavljanje protivnika kao opasnosti, dok istraživanja klijentelizma pokazuju materijalnu zavisnost dela građana.
Ljudi često jače izbegavaju mogući gubitak nego što traže neizvesnu dobit. Vlast tu sklonost pojačava kada institucije namerno poistoveti sa sobom: 'ako odemo mi, staje država'.
Da — elementi poruke i zavisnosti su dokumentovani, ali se motiv svakog glasača ne može svesti na strah.
Zabrinutost za stabilnost može biti razumna, posebno u krizama. Manipulacija nastaje kada vlast preuveličava opasnost, uskraćuje informacije i namerno čini institucije zavisnim od jedne osobe.
Stabilnost može biti stvarno i važno javno dobro. Treba ipak pitati ko proizvodi opasnost, ko plaća cenu 'reda' i da li postoji bezbedniji put promene.
Radovi koji potkrepljuju ovaj odgovor, sa vrstom dokaza i objašnjenjem njihove veze sa tvrdnjom.
objašnjenje kako sistem radi
Linz, J. J. (2000), Totalitarian and Authoritarian Regimes, Lynne Rienner.
- Doprinos ovom odgovoru
- Linz pomaže da razumemo zašto autoritarna vlast ne opstaje samo na prinudi: ona ograničava političku konkurenciju i prostor neizvesnosti oko smene vlasti, pa dugotrajno odsustvo stvarne alternative može samo po sebi promeniti ono što građani doživljavaju kao normalan i moguć politički poredak. Ali knjiga ne proučava direktno strah od promene naspram nezadovoljstva sadašnjom vlašću.
poređenje više zemalja ili slučajeva
Dukalskis, A. i Gerschewski, J. (2017), „What Autocracies Say (and What Citizens Hear): Proposing Four Mechanisms of Autocratic Legitimation“, Contemporary Politics 23(3): 251–268.
- Doprinos ovom odgovoru
- Dukalskis i Gerschewski pokazuju da autokratije aktivno objašnjavaju zašto zaslužuju vlast, a jedna od mogućih osnova legitimiteta jesu rezultati i predstavljanje postojećeg sistema kao onog koji funkcioniše. To pomaže da razumemo narativ „mi donosimo red“, ali rad ne testira da li građani zbog toga počinju da se plaše alternative.
pregled više istraživanja
Gerschewski, J. (2023), The Two Logics of Autocratic Rule, Cambridge University Press.
- Doprinos ovom odgovoru
- Gerschewski pokazuje da neke autokratije opstaju depolitizacijom: umesto stalne ideološke mobilizacije nude rezultate, tehnokratsko upravljanje i političku pasivnost građana. Takav sistem može učiniti postojeći poredak poznatim i predvidivim, ali knjiga ne testira neposredno psihološku računicu „loše poznato je sigurnije od nepoznate promene“.
poređenje više zemalja ili slučajeva
Haggard, S. i Kaufman, R. R. (2016), Dictators and Democrats: Masses, Elites, and Regime Change, Princeton University Press.
- Doprinos ovom odgovoru
- Haggard i Kaufman pokazuju da promena režima zavisi od mnogo više od nezadovoljstva građana: važni su sposobnost ljudi da se organizuju, podele ili saradnja među elitama i institucije kroz koje se sukob odvija. Zato nezadovoljstvo samo po sebi ne znači da će promena postati realna opcija — ali knjiga nije studija straha od nestabilnosti.
dugoročno neposredno praćenje političkog života
Wedeen, L. (1999), Ambiguities of Domination: Politics, Rhetoric, and Symbols in Contemporary Syria, University of Chicago Press.
- Doprinos ovom odgovoru
- Wedeen pokazuje kako dugotrajni rituali poslušnosti mogu učiniti određeno političko ponašanje svakodnevnim i očekivanim čak i kada ljudi privatno ne veruju režimskim porukama. To pomaže da razumemo normalizaciju postojećeg poretka, ali ne pokazuje direktno da ljudi zbog toga promenu doživljavaju kao opasniju.
Izvori koji potkrepljuju primer iz Srbije, sa tvrdnjom koju podržavaju i svojim ograničenjem.
Recenzirani naučni rad - Provereno 21.08.2026
Stojiljković, Zoran, i Dušan Spasojević. 2018. “Populistički Zeitgeist u ‘proevropskoj’ Srbiji.” Politička misao 55(3): 104–128. https://doi.org/10.20901/pm.55.3.04
- Šta izvor beleži
- Rad pokazuje da populizam u Srbiji ima više oblika i da se može spojiti sa širokom, ideološki rastegljivom partijom.
- Koju tvrdnju potkrepljuje
- Tvrdnju da vlast personalizuje stabilnost i povezuje promenu sa gubitkom i haosom, dok materijalna zavisnost povećava uverljivost te poruke.
- Ograničenje izvora
- Proučava populizam i partije, a ne dokazuje samostalno da je politički sistem autoritaran.
Recenzirani naučni rad - Provereno 21.08.2026
Vladisavljević, Nebojša, i Aleksandra Krstić. 2023. “Competitive Authoritarianism and Populism in Serbia Under Vučić in Political Cartoons.” Europe-Asia Studies 75(9): 1429–1452. https://doi.org/10.1080/09668136.2022.2149700
- Šta izvor beleži
- Rad pokazuje kako su nejednaka politička utakmica, medijske slobode i populistička personalizacija zajedno predstavljeni u javnoj kritici vlasti.
- Koju tvrdnju potkrepljuje
- Tvrdnju da vlast personalizuje stabilnost i povezuje promenu sa gubitkom i haosom, dok materijalna zavisnost povećava uverljivost te poruke.
- Ograničenje izvora
- Karikature su kritički kulturni izvor i ne mogu zameniti direktno merenje institucija ili stavova cele populacije.
Domaći NVO — kvalitativno terensko istraživanje - Provereno 21.08.2026
CRTA. 2023. Mreža političkih pritisaka u centrima za socijalni rad. Beograd: CRTA.
- Šta izvor beleži
- Svedočenja opisuju centre kao tačke u hijerarhijskoj mreži u kojoj se posao, ugovor i pomoć mogu povezivati sa političkom lojalnošću i izbornom mobilizacijom.
- Koju tvrdnju potkrepljuje
- Tvrdnju da vlast personalizuje stabilnost i povezuje promenu sa gubitkom i haosom, dok materijalna zavisnost povećava uverljivost te poruke.
- Ograničenje izvora
- Uzorak je kvalitativan i anonimizovan; nalazi otkrivaju mehanizme i obrasce, ali ne mere njihovu učestalost u svim centrima.
Domaći NVO — sistematski medijski monitoring - Provereno 21.08.2026
CRTA. 2025. Media Monitoring of Political Pluralism: Government in Focus, Opposition Almost Invisible. Beograd: CRTA.
- Šta izvor beleži
- Monitoring nalazi da je više od polovine vremena namenjenog političkim akterima pripalo predsedniku, koji je imao 354 televizijska uključenja uživo i gotovo isključivo neutralan ili pozitivan tretman.
- Koju tvrdnju potkrepljuje
- Tvrdnju da vlast personalizuje stabilnost i povezuje promenu sa gubitkom i haosom, dok materijalna zavisnost povećava uverljivost te poruke.
- Ograničenje izvora
- Uzorak obuhvata centralne vesti pet nacionalnih televizija, ali ne meri sve medije, celu programsku ponudu, publiku niti neposredni uticaj takvog izveštavanja na glasanje.
Nedostaje relevantan izvor? Pošaljite nam ga.
Predložite izvor ili prijavite grešku u ovom odgovoru →