Kako vlast deli društvo na 'pravi narod' i 'neprijatelje' i time opravdava veću moć?
Kada vlast sebe predstavi kao jedini autentični glas „pravog naroda“, politički protivnik više nije samo neko sa drugačijim programom. Postaje izdajnik, strani plaćenik, opasna manjina ili neprijatelj zajednice. Tada uskraćivanje njegovih prava može da izgleda kao odbrana većine, a institucije koje ograničavaju vođu kao prepreke narodnoj volji.
Podela ujedno vezuje pristalice za vlast: priznati grešku svoje strane počinje da liči na izdaju sopstvenog identiteta. Međutim, identiteti i strahovi nisu samo izmišljeni odozgo; mogu imati stvarnu istoriju i različito značenje za različite ljude. Zloupotreba se vidi kada vlast svaku kritiku prevodi u neprijateljstvo i koristi tu etiketu da opravda nejednaka prava, kaznu i uklanjanje kontrole.
U srpskom političkom govoru kritičari se često ne predstavljaju kao legitimni protivnici sa drugačijim programom, već kao izdajnici, strani plaćenici, lopovi ili neprijatelji države. Tako se vladajuća većina poistovećuje sa 'narodom', a kontrola vlasti izgleda kao napad na zajednicu. Kada protivnik izgubi status ravnopravnog građanina, lakše je opravdati medijsku neravnopravnost, pritisak i zaobilaženje pravila.
Kako je nalaz razložen u matrici
Naučne analize populizma, parlamentarnog govora i političkih karikatura, kao i monitoring medija i građanskog prostora, dokumentuju podelu na moralno čist narod i opasne protivnike. „Dosije Hrvatska II“ prati etiketu „ustaša“ kao sredstvo dehumanizacije, a FemPlatz pokazuje kako se ista logika prema ženama na protestima dodatno seksualizuje i napada njihovu legitimnost u javnosti.
Podela pretvara politički spor u borbu za opstanak. Ako je druga strana neprijatelj, ograničenje vlasti može se prikazati kao slabost, a kompromis kao izdaja.
Da — obrazac govora i njegova institucionalna upotreba dobro su dokumentovani.
Oštra retorika postoji i u demokratijama i koriste je različiti akteri. Autoritarni rizik raste kada je sistematska, dolazi iz državnog vrha i prati je neravnopravna moć medija, institucija i sankcija.
Identitet nije izmišljotina koju vlast jednostavno nameće. On može biti dubok i stvaran, a efekat vlasti zavisi od publike i drugih priča koje postoje u društvu.
Radovi koji potkrepljuju ovaj odgovor, sa vrstom dokaza i objašnjenjem njihove veze sa tvrdnjom.
dugoročno neposredno praćenje političkog života
Wedeen, L. (1999), Ambiguities of Domination: Politics, Rhetoric, and Symbols in Contemporary Syria, University of Chicago Press.
- Doprinos ovom odgovoru
- Wedeen pokazuje kako režimski simboli i rituali određuju šta se javno može govoriti i kakva se lojalnost očekuje. To može pomoći vlasti da označi granice prihvatljivog političkog ponašanja, ali knjiga nije prvenstveno studija podele društva na „pravi narod“ i političkog neprijatelja.
poređenje više zemalja ili slučajeva
Dukalskis, A. i Gerschewski, J. (2017), „What Autocracies Say (and What Citizens Hear): Proposing Four Mechanisms of Autocratic Legitimation“, Contemporary Politics 23(3): 251–268.
- Doprinos ovom odgovoru
- Dukalskis i Gerschewski pokazuju da autokratije grade priče o tome zašto imaju pravo da vladaju i kako građani treba da razumeju politički poredak. To je dobar okvir za legitimacionu funkciju političkih narativa, ali njihova četiri mehanizma nisu posebno teorija podele na „narod“ i „neprijatelje“.
pregled više istraživanja
Paglayan, A. S. (2026), „Education as a Political Institution“, Annual Review of Political Science 29: 525–546.
- Doprinos ovom odgovoru
- Paglayan pokazuje kako obrazovanje može oblikovati političke vrednosti, nacionalni identitet i društveni poredak i zašto države ulažu u indoktrinaciju. To objašnjava kako se određena slika političke zajednice može prenositi kroz školu, ali ne dokazuje konkretno strategiju stvaranja unutrašnjeg neprijatelja.
istraživanje koje jače proverava šta je uzrok
Cantoni, D. i dr. (2017), „Curriculum and Ideology“, Journal of Political Economy 125(2): 338–392.
- Doprinos ovom odgovoru
- Cantoni i koautori daju jak dokaz da promena nastavnog programa može promeniti političke stavove učenika: kineska reforma povećala je pozitivne ocene državnog upravljanja i promenila stavove prema demokratiji i tržištu. To pokazuje da država može oblikovati političke stavove kroz obrazovanje, ali ne proučava podelu društva na „nas“ i „njih“.
podaci iz velikog broja zemalja
Neundorf, A., Nazrullaeva, E., Northmore-Ball, K., Tertytchnaya, K. i Kim, W. (2024), „Varieties of Indoctrination: The Politicization of Education and the Media around the World“, Perspectives on Politics 22(3): 771–798.
- Doprinos ovom odgovoru
- Neundorf i koautori pokazuju da režimi koriste različite kombinacije obrazovanja i medija da politizuju ono što građani uče i čuju. To dobro objašnjava infrastrukturu indoktrinacije, ali je šire od konkretne strategije označavanja dela društva kao neprijatelja.
Izvori koji potkrepljuju primer iz Srbije, sa tvrdnjom koju podržavaju i svojim ograničenjem.
Recenzirani naučni rad - Provereno 21.08.2026
Stojiljković, Zoran, i Dušan Spasojević. 2018. “Populistički Zeitgeist u ‘proevropskoj’ Srbiji.” Politička misao 55(3): 104–128. https://doi.org/10.20901/pm.55.3.04
- Šta izvor beleži
- Rad pokazuje da populizam u Srbiji ima više oblika i da se može spojiti sa širokom, ideološki rastegljivom partijom.
- Koju tvrdnju potkrepljuje
- Tvrdnju da se kritičari predstavljaju kao neprijatelji naroda i države, čime se neravnopravnost i veća moć vlasti lakše opravdavaju kao zaštita zajednice.
- Ograničenje izvora
- Proučava populizam i partije, a ne dokazuje samostalno da je politički sistem autoritaran.
Recenzirani naučni rad - Provereno 21.08.2026
Ugarković, Uroš. 2023. “What Is Parliamentarism to Populists? The Populist Redefinition of the Concept of Parliamentarism in Parliamentary Debates in Post-Milošević Serbia.” Redescriptions 26(2): 160–175. https://doi.org/10.33134/rds.403
- Šta izvor beleži
- Autor nalazi da su centralizacija izvršne moći i slabljenje kontrole vlade praćeni pokušajem da se podređenost parlamenta predstavi kao normalan parlamentarizam.
- Koju tvrdnju potkrepljuje
- Tvrdnju da se kritičari predstavljaju kao neprijatelji naroda i države, čime se neravnopravnost i veća moć vlasti lakše opravdavaju kao zaštita zajednice.
- Ograničenje izvora
- Analizira govor i skupštinske prakse, pa sam po sebi ne meri ceo režim niti sve centre moći.
Recenzirani naučni rad - Provereno 21.08.2026
Vladisavljević, Nebojša, i Aleksandra Krstić. 2023. “Competitive Authoritarianism and Populism in Serbia Under Vučić in Political Cartoons.” Europe-Asia Studies 75(9): 1429–1452. https://doi.org/10.1080/09668136.2022.2149700
- Šta izvor beleži
- Rad pokazuje kako su nejednaka politička utakmica, medijske slobode i populistička personalizacija zajedno predstavljeni u javnoj kritici vlasti.
- Koju tvrdnju potkrepljuje
- Tvrdnju da se kritičari predstavljaju kao neprijatelji naroda i države, čime se neravnopravnost i veća moć vlasti lakše opravdavaju kao zaštita zajednice.
- Ograničenje izvora
- Karikature su kritički kulturni izvor i ne mogu zameniti direktno merenje institucija ili stavova cele populacije.
Domaći NVO — sistematski medijski monitoring - Provereno 21.08.2026
CRTA. 2025. Media Monitoring of Political Pluralism: Government in Focus, Opposition Almost Invisible. Beograd: CRTA.
- Šta izvor beleži
- Monitoring nalazi da je više od polovine vremena namenjenog političkim akterima pripalo predsedniku, koji je imao 354 televizijska uključenja uživo i gotovo isključivo neutralan ili pozitivan tretman.
- Koju tvrdnju potkrepljuje
- Tvrdnju da se kritičari predstavljaju kao neprijatelji naroda i države, čime se neravnopravnost i veća moć vlasti lakše opravdavaju kao zaštita zajednice.
- Ograničenje izvora
- Uzorak obuhvata centralne vesti pet nacionalnih televizija, ali ne meri sve medije, celu programsku ponudu, publiku niti neposredni uticaj takvog izveštavanja na glasanje.
Domaći NVO — eksplorativno kvalitativno istraživanje - Provereno 21.08.2026
FemPlatz. 2025. Između megafona i tišine: žene u borbi za promene. Pančevo: FemPlatz.
- Šta izvor beleži
- Analizira seksističko targetiranje, medijsko predstavljanje i dehumanizujuće poruke prema ženama koje učestvuju u protestima.
- Koju tvrdnju potkrepljuje
- Pokazuje da oznaka neprijatelja može imati rodno specifičan oblik koji dodatno osporava legitimnost političkog učešća žena.
- Ograničenje izvora
- Uzorak nije reprezentativan, istraživanje je eksplorativno, a baza incidenata namerno nije potpuna; nalazi pokazuju obrasce i iskustva, ne njihovu učestalost u celoj populaciji.
Domaći NVO — dokumentovana studija slučajeva - Provereno 21.08.2026
Inicijativa mladih za ljudska prava. 2026. Dosije Hrvatska II: Proterivanje, targetiranje i drugi primeri kršenja ljudskih prava građana i građanki Hrvatske u Srbiji. Beograd: YIHR Srbija.
- Šta izvor beleži
- Analizira kako se etiketa „ustaša“ koristi prema hrvatskim državljanima i domaćim političkim neistomišljenicima.
- Koju tvrdnju potkrepljuje
- Daje slučaj pretvaranja nacionalne etikete u oznaku unutrašnjeg neprijatelja koja opravdava veću institucionalnu i medijsku moć.
- Ograničenje izvora
- Dokumentuje određene pogođene osobe i medijski obrazac; ne pokazuje da su svi strani državljani tretirani jednako niti da Srbija sistematski progoni sopstvene kritičare u inostranstvu.
Nedostaje relevantan izvor? Pošaljite nam ga.
Predložite izvor ili prijavite grešku u ovom odgovoru →