Zašto su škole, fakulteti, kultura i način na koji pamtimo prošlost važni za vlast?
Škole, fakulteti, kultura i javno sećanje oblikuju šta društvo smatra znanjem, ko pripada zajednici i koje će sposobnosti imati budući službenici, novinari i političari. Zato vlast može istovremeno ulagati u obrazovanje i ograničavati teme, metode i ljude koji dovode u pitanje njen prikaz stvarnosti.
Kontrola ide kroz udžbenike, imenovanja, akreditacije, finansiranje istraživanja, programe kulture, arhive i način na koji se obeležava prošlost. Posledica se ne vidi samo u jednoj lekciji, već u tome da li ljudi uče da proveravaju tvrdnju i podnose neslaganje ili da prepoznaju „ispravan“ odgovor. Država nužno učestvuje u ovim oblastima. Razlika je u samostalnosti nastavnika i institucija, javnosti kriterijuma i stvarnoj mogućnosti da se zvanična verzija stručno ospori bez političke kazne.
Škole, fakulteti i kultura prenose znanje, ali i uče ljude ko sme da postavlja pitanje, šta se smatra dokazom i kako se zamišlja zajednička prošlost. U Srbiji vlast kroz programe, imenovanja, finansiranje kulture, udžbenike i državne komemoracije utiče na taj okvir; istraživanja beleže i političku preradu sećanja na ratove devedesetih. Istovremeno, univerzitetske blokade 2024–2025. pokazale su da obrazovne ustanove mogu postati prostor samostalne provere, rasprave i organizovanja.
Kako je nalaz razložen u matrici
Naučni radovi dokumentuju politiku sećanja i državne narative, dok domaći izveštaji beleže pritiske na obrazovanje i kulturu i veliku ulogu fakulteta u protestima.
Vlast ulaže u ove ustanove jer one oblikuju dugoročnu predstavu o normalnom i mogućem; zbog istog razloga njihova profesionalna autonomija može postaviti granicu političkoj priči.
Da — srpski slučaj pokazuje i kontrolu i autonomni potencijal obrazovanja i kulture.
Nastavni program i javno finansiranje nužno uključuju političke odluke. Autoritarni problem nastaje kada stručni postupak zamenjuju lojalnost, zabrana, odmazda ili poricanje utvrđenih činjenica.
Ista škola može proizvoditi i znanje i prilagođavanje vlasti. Ishod zavisi od toga šta se uči, kako se uči i koliko su nastavnici i učenici slobodni.
Radovi koji potkrepljuju ovaj odgovor, sa vrstom dokaza i objašnjenjem njihove veze sa tvrdnjom.
pregled više istraživanja
Paglayan, A. S. (2026), „Education as a Political Institution“, Annual Review of Political Science 29: 525–546.
- Doprinos ovom odgovoru
- Paglayan pokazuje zašto obrazovanje nije samo neutralna javna usluga: škole oblikuju političke vrednosti i nacionalni identitet, stvaraju veliki broj poslova koji se mogu koristiti za patronažu, mogu služiti nadzoru i utiču na to kako država gradi društveni poredak. Zato gotovo svaki režim ima politički interes za ono što se događa u školama.
istraživanje koje jače proverava šta je uzrok
Cantoni, D. i dr. (2017), „Curriculum and Ideology“, Journal of Political Economy 125(2): 338–392.
- Doprinos ovom odgovoru
- Cantoni i koautori daju veoma jak dokaz da sadržaj nastave može stvarno promeniti političke stavove: posle reforme kineskih udžbenika studenti su pozitivnije ocenjivali kinesko upravljanje, promenili stavove prema demokratiji i bili skeptičniji prema slobodnom tržištu. Efekti na stvarno ponašanje bili su manje jasni.
podaci iz velikog broja zemalja
Neundorf, A., Nazrullaeva, E., Northmore-Ball, K., Tertytchnaya, K. i Kim, W. (2024), „Varieties of Indoctrination: The Politicization of Education and the Media around the World“, Perspectives on Politics 22(3): 771–798.
- Doprinos ovom odgovoru
- Neundorf i koautori pokazuju da politizovanje obrazovanja i medija nije osobina jednog režima: na podacima za 160 zemalja prate različite načine na koje države kontrolišu ili oblikuju političke poruke kroz škole i medije. Time pokazuju koliko sistematski režimi ulažu u ono što građani uče o politici i društvu.
dugoročno neposredno praćenje političkog života
Wedeen, L. (1999), Ambiguities of Domination: Politics, Rhetoric, and Symbols in Contemporary Syria, University of Chicago Press.
- Doprinos ovom odgovoru
- Wedeen pokazuje da političku kulturu ne stvaraju samo udžbenici: javni simboli, rituali i obavezne predstave lojalnosti uče ljude kako treba javno govoriti i ponašati se, čak i kada privatno ne veruju u režimsku priču.
pregled više istraživanja
Han, H., Baggetta, M. i Oser, J. (2024), „Organizing and Democracy: Understanding the Possibilities for Transformative Collective Action“, Annual Review of Political Science 27: 245–262.
- Doprinos ovom odgovoru
- Han, Baggetta i Oser pokazuju zašto su škole, fakulteti i druga mesta na kojima ljudi mogu da grade trajne organizacione veze politički potencijalno važni: prava kolektivna moć nastaje iz odnosa, vođstva i sposobnosti zajedničkog delovanja, a ne samo iz velikog broja pojedinaca. Ali rad nije o obrazovanju, kulturi ili politici sećanja kao takvoj.
Izvori koji potkrepljuju primer iz Srbije, sa tvrdnjom koju podržavaju i svojim ograničenjem.
Recenzirani naučni rad - Provereno 21.08.2026
Đureinović, Jelena. 2023. “Marching the Victorious March: Populism and Memory Appropriation of the Yugoslav Partisans in Today’s Serbia.” Nationalities Papers 51(6): 1250–1262. https://doi.org/10.1017/nps.2022.50
- Šta izvor beleži
- Rad nalazi da vlast od 2012. preuzima i spaja različite istorijske simbole u populističku priču o herojstvu i žrtvi koja pomaže savremenoj političkoj legitimaciji.
- Koju tvrdnju potkrepljuje
- Tvrdnju da obrazovanje, kultura i politika sećanja oblikuju dugoročne granice znanja i identiteta, ali mogu postati i infrastruktura samostalnog organizovanja.
- Ograničenje izvora
- Proučava zvaničnu politiku sećanja, a ne pokazuje kako svaki građanin prihvata ili odbacuje te poruke.
Domaći NVO — analiza političke krize - Provereno 21.08.2026
Belgrade Centre for Security Policy. 2025. Political and Institutional Crisis in Serbia: Possible Scenarios. Belgrade: BCSP.
- Šta izvor beleži
- Analiza opisuje masovnu mobilizaciju i rastuću represiju, ali zaključuje da veličina protesta sama ne rešava pitanje organizacije, izbora i podele unutar vlasti.
- Koju tvrdnju potkrepljuje
- Tvrdnju da obrazovanje, kultura i politika sećanja oblikuju dugoročne granice znanja i identiteta, ali mogu postati i infrastruktura samostalnog organizovanja.
- Ograničenje izvora
- Scenario analiza je vremenski osetljiva i ne predviđa budućnost; zasniva se na informacijama dostupnim do novembra 2025.
Domaći NVO — godišnji monitoring ljudskih prava - Provereno 21.08.2026
Beogradski centar za ljudska prava. 2026. Human Rights in Serbia 2025. Urednik Dušan Pokuševski. Beograd: Beogradski centar za ljudska prava.
- Šta izvor beleži
- Dvadeset osmi godišnji izveštaj dokumentuje sistemske pritiske i kršenja prava tokom 2025. i objedinjuje podatke institucija i sektorskih organizacija o gonjenju učesnika protesta i incidentima prema novinarima.
- Koju tvrdnju potkrepljuje
- Tvrdnju da obrazovanje, kultura i politika sećanja oblikuju dugoročne granice znanja i identiteta, ali mogu postati i infrastruktura samostalnog organizovanja.
- Ograničenje izvora
- Izveštaj prati prava i institucionalno postupanje, a ne tip režima; deo brojčanih podataka preuzima od državnih organa i drugih organizacija i treba ga čitati uz njihove izvorne evidencije.
Zvanični međunarodni monitoring - Provereno 21.08.2026
European Commission. 2025. Serbia 2025 Report. Commission Staff Working Document. Brussels: European Commission.
- Šta izvor beleži
- Izveštaj beleži slabe izborne uslove, ograničen parlamentarni nadzor, snažan politički pritisak na pravosuđe i zabrinutost da predsednik u praksi usmerava odlučivanje mimo ustavne zamisli.
- Koju tvrdnju potkrepljuje
- Tvrdnju da obrazovanje, kultura i politika sećanja oblikuju dugoročne granice znanja i identiteta, ali mogu postati i infrastruktura samostalnog organizovanja.
- Ograničenje izvora
- Izveštaj je vezan za proces pristupanja EU i opisuje određeni period; ne predstavlja naučnu uzročnu studiju niti jedinstvenu ocenu tipa režima.
Nedostaje relevantan izvor? Pošaljite nam ga.
Predložite izvor ili prijavite grešku u ovom odgovoru →