Ko zapravo kontroliše naše podatke, mreže i tehnologiju za nadzor?
Kontrola tehnologije ne nalazi se samo u aplikaciji koju građanin vidi. Važno je ko upravlja telefonskom i internet mrežom, bazama stanovništva i dokumenata, kamerama, biometrijskim sistemima i centrima u kojima se podaci povezuju.
Privatna firma može prodati opremu, druga je održavati, državna služba tražiti podatke, a bezbednosni organ imati tajni tehnički pristup. Zbog toga se odgovornost lako rasipa između više učesnika. Vlasništvo nad firmom ili mrežom samo po sebi nije potpuna kontrola, ali jeste deo mape moći. Da bismo znali ko stvarno kontroliše podatke, treba utvrditi ko ih prikuplja, ko tehnički može da ih pretražuje i spaja, po kom pravnom osnovu, ko beleži pristup i postoji li nezavisna kontrola zloupotrebe.
Podaci građana Srbije prolaze kroz državne registre, policiju i službe, operatere, platforme i privatne dobavljače tehnologije. Formalno postoje zakoni, sudski nalozi i Poverenik, ali građanin često ne zna ko je pristupio podatku, koji je alat kupljen i da li je upotreba ostavila proverljiv trag. Slučajevi digitalne forenzike pokazuju da stvarnu kontrolu ne određuje samo vlasništvo nad bazom, već pristup uređaju, ugovoru i komandnom lancu.
Kako je nalaz razložen u matrici
Amnesty i SHARE opisuju tehničke i pravne puteve digitalnog nadzora, Citizen Lab međunarodne dobavljače, a domaći monitoring slabu transparentnost nabavki i bezbednosnog nadzora.
Kontrola podataka je podeljena, ali nejednaka: građanin proizvodi podatak, kompanija ga čuva, a državni organ može tražiti ili izvući pristup uz različite nivoe spoljne kontrole.
Da — izvori pokazuju složen lanac aktera i ozbiljne praznine u transparentnosti.
Bezbednosne nabavke i istrage opravdano sadrže tajne. Tajnost ipak ne ukida potrebu za sudskim nalogom, unutrašnjom evidencijom, nadzorom nezavisnog tela i naknadnom odgovornošću.
Vlasništvo nad mrežom ili firmom nije isto što i potpuna kontrola. Potrebno je znati ko ima tehnički pristup, pravno ovlašćenje i stvarnu mogućnost upotrebe.
Radovi koji potkrepljuju ovaj odgovor, sa vrstom dokaza i objašnjenjem njihove veze sa tvrdnjom.
poređenje više zemalja ili slučajeva
Feldstein, S. (2021), The Rise of Digital Repression: How Technology Is Reshaping Power, Politics, and Resistance, Oxford University Press.
- Doprinos ovom odgovoru
- Feldstein pokazuje da digitalna represija nije samo pitanje toga šta vlada želi da radi, nego i šta tehnički ume i može da uradi. Različite države kombinuju domaće kapacitete, uvezenu tehnologiju, platforme i privatne dobavljače, pa kontrola digitalnog prostora nastaje kroz čitav ekosistem, a ne samo u jednoj državnoj službi.
podaci iz velikog broja zemalja
Xu, X. (2021), „To Repress or to Co-opt? Authoritarian Control in the Age of Digital Surveillance“, American Journal of Political Science 65(2): 309–325.
- Doprinos ovom odgovoru
- Xu pokazuje šta se događa kada država uspe da pretvori digitalne podatke u politički korisnu informaciju: može mnogo preciznije da identifikuje protivnike i usmeri represiju prema njima. Gomilanje podataka samo po sebi nije moć — ključno je ko ima institucije i kapacitet da ih pretvori u odluku i sankciju.
objašnjenje kako sistem radi
Schlumberger, O., Edel, M., Maati, A. i Saglam, K. (2024), „How Authoritarianism Transforms: A Framework for the Study of Digital Dictatorship“, Government and Opposition 59(3): 761–783.
- Doprinos ovom odgovoru
- Autori pokazuju da tehnologija menja autoritarnu vlast tek kada se ugradi u širi politički sistem — institucije, nadzor, podatke, represiju i upravljanje informacijama. Zato pitanje „ko kontroliše tehnologiju“ ne može da se svede samo na vlasnika servera ili kamere; važno je ko kontroliše ceo lanac u kojem se podaci pretvaraju u političku moć.
poređenje više zemalja ili slučajeva
Tansey, O. (2016), The International Politics of Authoritarian Rule, Oxford University Press.
- Doprinos ovom odgovoru
- Tansey pokazuje da autoritarna vlast ne mora sve resurse za kontrolu da proizvede sama: spoljni akteri mogu joj dati novac, oružje, političku zaštitu ili drugu podršku koja smanjuje cenu represije i drugih autoritarnih postupaka. To daje širi međunarodni okvir, ali knjiga nije specifično o podacima ili tehnologiji za nadzor.
analiza međunarodnih tokova novca i uticaja
Cooley, A. i Heathershaw, J. (2017), Dictators Without Borders: Power and Money in Central Asia, Yale University Press.
- Doprinos ovom odgovoru
- Cooley i Heathershaw pokazuju koliko se autoritarna moć može oslanjati na infrastrukturu izvan sopstvene zemlje — banke, advokate, posrednike, strane sudove, lobiste i finansijske centre. To je veoma važno za razumevanje međunarodnog ekosistema autoritarne vlasti, ali nije istraživanje digitalnih podataka, mreža ili surveillance tehnologije.
Izvori koji potkrepljuju primer iz Srbije, sa tvrdnjom koju podržavaju i svojim ograničenjem.
Međunarodna organizacija za ljudska prava — forenzičko istraživanje - Provereno 21.08.2026
Amnesty International. 2024. A Digital Prison: Surveillance and the Suppression of Civil Society in Serbia. London: Amnesty International.
- Šta izvor beleži
- Izveštaj dokumentuje slučajeve otključavanja telefona i instaliranja špijunskog softvera tokom policijskih ili bezbednosnih razgovora, kao i posledice po rad civilnog društva.
- Koju tvrdnju potkrepljuje
- Tvrdnju da pristup podacima i nadzoru deli lanac državnih organa, privatnih dobavljača i platformi, uz nedovoljno vidljiv trag odgovornosti.
- Ograničenje izvora
- Forenzički nalazi su snažni za analizirane uređaje, ali broj slučajeva nije mera rasprostranjenosti u celoj populaciji; vlasti su osporile navode o nezakonitom radu.
Domaći NVO — pravna analiza digitalnog nadzora - Provereno 21.08.2026
SHARE Foundation. 2026. Digital Forensics Tools: Legal Framework Analysis — Serbia. Belgrade: SHARE Foundation.
- Šta izvor beleži
- Analiza zaključuje da srpsko pravo ne daje osnov za upotrebu digitalnih forenzičkih alata van krivičnog postupka ili bez sudske naredbe.
- Koju tvrdnju potkrepljuje
- Tvrdnju da pristup podacima i nadzoru deli lanac državnih organa, privatnih dobavljača i platformi, uz nedovoljno vidljiv trag odgovornosti.
- Ograničenje izvora
- Pravna analiza utvrđuje šta je dozvoljeno, a ne može sama dokazati ko je u svakom pojedinačnom slučaju naredio ili sproveo nezakonit nadzor.
Univerzitetska laboratorija — tehničko istraživanje - Provereno 21.08.2026
Citizen Lab. 2021. Pegasus vs. Predator: Dissident’s Doubly-Infected iPhone Reveals Cytrox Mercenary Spyware. Toronto: Munk School, University of Toronto.
- Šta izvor beleži
- Skeniranje je Srbiju navelo među verovatne korisnike Predator infrastrukture, pokazujući međunarodno tržište alata koji državama daju tajne sposobnosti nadzora.
- Koju tvrdnju potkrepljuje
- Tvrdnju da pristup podacima i nadzoru deli lanac državnih organa, privatnih dobavljača i platformi, uz nedovoljno vidljiv trag odgovornosti.
- Ograničenje izvora
- Mrežna infrastruktura ukazuje na verovatnog korisnika, ali sama ne dokazuje ko je u Srbiji koristio alat, protiv koga i sa kojim pravnim osnovom.
Domaći NVO — istraživački izveštaj - Provereno 21.08.2026
Đokić, Katarina, Saša Đorđević, Marija Ignjatijević, Jelena Pejić Nikić i Predrag Petrović. 2020. Security Sector Capture in Serbia – An Early Study. Beograd: Beogradski centar za bezbednosnu politiku.
- Šta izvor beleži
- Studija povezuje veći broj slučajeva i primarnih i sekundarnih izvora kako bi pokazala obrasce političke kontrole, slabljenja nadzora i korišćenja bezbednosnih institucija u interesu vladajuće strukture.
- Koju tvrdnju potkrepljuje
- Tvrdnju da pristup podacima i nadzoru deli lanac državnih organa, privatnih dobavljača i platformi, uz nedovoljno vidljiv trag odgovornosti.
- Ograničenje izvora
- Autori je izričito predstavljaju kao ranu i sektorsku studiju; ona ne meri svaku instituciju niti dokazuje da je svaki pojedinačni postupak centralno naređen.
Nedostaje relevantan izvor? Pošaljite nam ga.
Predložite izvor ili prijavite grešku u ovom odgovoru →