Kada policija ili vojska odbiju da uguše protest, a kada ostaju uz vlast?
Policija ili vojska najčešće ostaju uz vlast dok veruju da je vlast dovoljno jaka da ih nagradi i zaštiti, a da bi neposlušnost bila opasnija od izvršenja naređenja. Mogu odbiti da uguše protest kada procene da se vrh deli, da je broj građana prevelik, da će nasilje uništiti ugled i jedinstvo službe ili da bi posle promene vlasti upravo oni mogli odgovarati.
Presudno je i da li postoji bezbedan način da odbiju naređenje zajedno, a ne kao usamljeni pojedinci. Veliki protest može promeniti te procene, ali broj ljudi sam po sebi nije dovoljan: važni su trajanje, organizacija, ponašanje starešina i signali iz političkog vrha. Odluka službi i snaga protesta međusobno se menjaju, pa retko postoji samo jedan uzrok preokreta.
Srpsko iskustvo pokazuje oba ishoda. Devedesetih je policija više puta tukla demonstrante i čuvala Miloševićevu vlast, ali je u završnoj krizi 2000. deo aparata odbio da ide do kraja u represiji ili se povukao, dok su vojska i ključne jedinice procenjivale da je režim izgubio političku budućnost. Nasuprot tome, tokom protesta 2020. i 2025. nije došlo do uporedive velike podele u aparatu sile, iako su zabeleženi pojedinačni sporovi i široke kritike postupanja.
Kako je nalaz razložen u matrici
Studije Otpora i protesta pod Miloševićem opisuju strategije prema policiji i slabljenje poslušnosti 2000; savremeni monitoring beleži da je današnji aparat uglavnom ostao pod komandom vlasti.
Službe češće odbijaju represiju kada vide ogromnu i disciplinovanu mobilizaciju, pukotine u eliti, verovatnu promenu vlasti i uveravanje da posle promene neće biti kolektivno kažnjene.
Da — istorijski kontrast u Srbiji dobro pokazuje da lojalnost aparata nije stalna, ali da masovan protest sam ne proizvodi automatski prebegavanje.
Izvori se razlikuju u proceni ko je tačno i kada odlučio da ne interveniše 2000. Pad režima imao je više uzroka, pa se uloga policije i vojske ne sme pretvoriti u jedino objašnjenje.
Odbijanje naređenja je retko i menja se zajedno sa protestom: veći protest utiče na službe, a njihovo ponašanje utiče na broj ljudi na ulici. Zato obično nema jednog uzroka.
Radovi koji potkrepljuju ovaj odgovor, sa vrstom dokaza i objašnjenjem njihove veze sa tvrdnjom.
poređenje više zemalja ili slučajeva
Barany, Z. (2016), How Armies Respond to Revolutions and Why, Princeton University Press.
- Doprinos ovom odgovoru
- Barany pokazuje da vojska u prelomnim krizama ne reaguje automatski u korist režima: može da brani vlast, odbije da puca ili se podeli, u zavisnosti od unutrašnje kohezije, odnosa sa liderom i procene protesta.
podaci iz velikog broja zemalja
Chenoweth, E. i Stephan, M. J. (2011), Why Civil Resistance Works: The Strategic Logic of Nonviolent Conflict, Columbia University Press.
- Doprinos ovom odgovoru
- Chenoweth i Stephan pokazuju da su prelasci pripadnika bezbednosnih službi i drugih stubova režima na stranu nenasilne kampanje jedan od ključnih mehanizama uspeha masovnog otpora.
podaci iz velikog broja zemalja
Paine, J. (2022), „Reframing the Guardianship Dilemma: How the Military’s Dual Disloyalty Options Imperil Dictators“, American Political Science Review 116(4): 1425–1442.
- Doprinos ovom odgovoru
- Paine pokazuje da vojna neposlušnost može imati dva pravca: vojska može pokušati da smeni diktatora ili može odbiti da ga zaštiti. Organizacija civilno-vojnih odnosa utiče na to koji je rizik verovatniji.
poređenje više zemalja ili slučajeva
Svolik, M. W. (2012), The Politics of Authoritarian Rule, Cambridge University Press.
- Doprinos ovom odgovoru
- Svolik objašnjava širi odnos vođe i prinudnog aparata: vojska je neophodna za opstanak režima, ali je istovremeno jedan od aktera sposobnih da lidera ugrozi. Zato njena lojalnost nikada nije potpuno data.
podaci iz velikog broja zemalja
Beissinger, M. R. (2022), The Revolutionary City: Urbanization and the Global Transformation of Rebellion, Princeton University Press.
- Doprinos ovom odgovoru
- Beissinger pokazuje kako masovne urbane pobune mogu brzo promeniti odnos snaga i percepciju održivosti režima. Za konkretnu odluku vojske ili policije da odbije represiju rad je širi, ali opisuje politički kontekst u kojem defekcija postaje moguća.
Izvori koji potkrepljuju primer iz Srbije, sa tvrdnjom koju podržavaju i svojim ograničenjem.
Recenzirani naučni rad - Provereno 21.08.2026
Binnendijk, Anika Locke, i Ivan Marović. 2006. “Power and Persuasion: Nonviolent Strategies to Influence State Security Forces in Serbia (2000) and Ukraine (2004).” Communist and Post-Communist Studies 39(3): 411–429. https://doi.org/10.1016/j.postcomstud.2006.06.003
- Šta izvor beleži
- Srpski pokret je kombinovao lične kontakte, javne poruke, disciplinu i povećavanje političke cene represije kako bi podstakao neutralnost ili prebegavanje delova aparata sile.
- Koju tvrdnju potkrepljuje
- Analizira strategije kojima je opozicioni pokret 2000. pokušao da smanji spremnost službi na represiju.
- Ograničenje izvora
- Studija slučaja ne znači da će ista taktika uspeti protiv svakog aparata sile niti da je pad 2000. imao samo jedan uzrok.
Recenzirani naučni rad - Provereno 21.08.2026
Vladisavljević, Nebojša. 2016. “Competitive Authoritarianism and Popular Protest: Evidence from Serbia under Milošević.” International Political Science Review 37(1): 36–50. https://doi.org/10.1177/0192512114535450
- Šta izvor beleži
- Rad pokazuje da protest može iznuditi ustupke i otvoriti krizu režima, ali da različiti protestni talasi imaju različite ishode i tek je 2000. došlo do promene režima.
- Koju tvrdnju potkrepljuje
- Poredi više protestnih talasa pod Miloševićem i pokazuje da su imali različite ishode.
- Ograničenje izvora
- Analizira Srbiju devedesetih; mehanizmi nisu automatski isti u današnjem institucionalnom, tehnološkom i međunarodnom okruženju.
Dokumentovana studija nenasilne kampanje - Provereno 21.08.2026
International Center on Nonviolent Conflict. 2011. Otpor and the Struggle for Democracy in Serbia (1998–2000). Washington, DC: ICNC.
- Šta izvor beleži
- Studija slučaja pokazuje da uspeh 2000. nije došao samo iz protesta, već iz izbora, jedinstvenije opozicije, široke društvene mreže, štrajka i slabljenja poslušnosti aparata sile.
- Koju tvrdnju potkrepljuje
- Rekonstruiše vezu izbora, široke koalicije, štrajka i slabljenja poslušnosti aparata sile 2000.
- Ograničenje izvora
- ICNC promoviše nenasilnu akciju i studija je didaktička rekonstrukcija uspešnog slučaja, pa nosi rizik naknadnog pojednostavljivanja i izbora potvrđujućih događaja.
Domaći NVO — analiza političke krize - Provereno 21.08.2026
Belgrade Centre for Security Policy. 2025. Political and Institutional Crisis in Serbia: Possible Scenarios. Belgrade: BCSP.
- Šta izvor beleži
- Analiza opisuje masovnu mobilizaciju i rastuću represiju, ali zaključuje da veličina protesta sama ne rešava pitanje organizacije, izbora i podele unutar vlasti.
- Koju tvrdnju potkrepljuje
- Savremena analiza pokazuje zašto velika mobilizacija 2024–2025. još nije proizvela uporedivu institucionalnu i bezbednosnu pukotinu.
- Ograničenje izvora
- Scenario analiza je vremenski osetljiva i ne predviđa budućnost; zasniva se na informacijama dostupnim do novembra 2025.
Domaći think tank — višesektorski istraživački izveštaj - Pregledan puni izveštaj, metodološki okvir i poglavlja po sektorima
Petrović, Predrag, i Jelena Pejić Nikić, ur. 2021. Security Sector in a Captured State: Act Two. Beograd: Beogradski centar za bezbednosnu politiku.
- Šta izvor beleži
- Za 2020–2021. opisuje bezbednosne službe i policiju kao instrument očuvanja vlasti i suzbijanja protesta.
- Koju tvrdnju potkrepljuje
- Daje savremenu tačku poređenja: kada su komanda i očekivanje opstanka vrha čvrsti, aparat ostaje uz vlast uprkos masovnom nezadovoljstvu.
- Ograničenje izvora
- Izveštaj ne meri tajne preferencije svakog pripadnika službe.
Domaći think tank — istorijska i institucionalna analiza - Pregledan puni izveštaj, autorski podaci, hronologija i zaključak
Popović, Đorđe, Predrag Petrović, Gorana Odanović i Jelena Radoman. 2011. Context Analysis of the Security Sector Reform in Serbia 1989–2009. Beograd: Beogradski centar za bezbednosnu politiku.
- Šta izvor beleži
- Istorijski opisuje ponašanje vojnog i policijskog vrha pred pad Miloševića i kasniju reformu službi.
- Koju tvrdnju potkrepljuje
- Najdirektnije povezuje elitne podele, procenu ishoda i odluku aparata da ne sprovede punu represiju u prelomnom trenutku 2000.
- Ograničenje izvora
- Istorijska rekonstrukcija ne znači da će se isti splet uslova ponoviti.
Domaći think tank — analiza jednog protestnog ciklusa - Pregledan puni izveštaj, sažetak i opis događaja
Đorđević, Saša. 2020. Spontani protest i postupanje policije. Beograd: Beogradski centar za bezbednosnu politiku.
- Šta izvor beleži
- Pokazuje da je policija tokom istog protestnog ciklusa čas bila uzdržana, čas koristila prekomernu silu, dok je deo demonstranata bio nasilan.
- Koju tvrdnju potkrepljuje
- Potkrepljuje da odluka nije automatska: ponašanje se menja sa komandama, taktikom, vrstom pretnje i dinamikom na ulici.
- Ograničenje izvora
- Ne govori o kolektivnom odbijanju naređenja niti o vojsci.
Međunarodna organizacija za ljudska prava — godišnji monitoring - Pregledan zvanični zemaljski izveštaj za 2025/26
Amnesty International. 2026. The State of the World’s Human Rights 2025/26 — Serbia.
- Šta izvor beleži
- Za 2025. beleži da je policija u više gradova ostala spremna da primeni silu prema uglavnom mirnim protestima.
- Koju tvrdnju potkrepljuje
- Daje protivprimer automatskom očekivanju da sama veličina i trajanje mobilizacije dovode do neutralnosti ili prebegavanja službi.
- Ograničenje izvora
- Monitoring dokumentuje postupanje, ali ne zna unutrašnje procene komandira i policajaca.
Recenzirani istorijski rad — domaći arhivski i dokumentarni izvori - Pregledani puni tekst, izvori, apstrakt i bibliografski zapis
Dimitrijević, Bojan B. 2021. „Vojska Jugoslavije u događajima 5. oktobra 2000.” Istorija 20. veka 39(1): 175–196. https://doi.org/10.29362/ist20veka.2021.1.dim.175-196
- Šta izvor beleži
- Na osnovu vojnih dokumenata rekonstruiše pripreme Vojske Jugoslavije za moguću intervenciju i odluku da se snage ipak ne upotrebe protiv masovnog bunta 5. oktobra 2000.
- Koju tvrdnju potkrepljuje
- Direktno potkrepljuje da masovnost, unutrašnje nezadovoljstvo i procena ishoda mogu promeniti računicu vojnog vrha i dovesti do neizvršenja represivne opcije.
- Ograničenje izvora
- Jedan istorijski slučaj i nepotpuna dokumentacija ne daju opšte pravilo niti opisuju odluke cele policije.
Nedostaje relevantan izvor? Pošaljite nam ga.
Predložite izvor ili prijavite grešku u ovom odgovoru →